Đurđica Čilić u Osijeku predstavila novu knjigu ‘Vidimo se na papiru’
Spisateljica i sveučilišna profesorica priznala je da je razlog povratka klasičnom pisanju bila negativnost i površnost komunikacije koju je doživljavala na Facebooku, gdje je dosad objavljivala svoje priče.
Znanstvenica i spisateljica Đurđica Čilić predstavila je u Osijeku svoju treću proznu knjigu ‘Vidimo se na papiru’, a razlog povratka tiskanoj riječi, kako je sama objasnila, leži u nezadovoljstvu negativnošću i površnošću komunikacije na Facebooku, mreži na kojoj je do sada objavljivala dio svojih priča.
Kako javlja HRT Radio Osijek, predstavljanje je organizirala Gradska i sveučilišna knjižnica u sklopu Osječkog ljeta kulture, a kroz razgovor s autoricom publiku je vodila novinarka Ivana Rab Guljaš.
Nova knjiga donosi autobiografske priče, iako autorica napominje da nisu uvijek doslovno takve unatoč tome što glavna junakinja nosi njezino ime i zanimanje, te kratke, pitke zapise. Nastavlja se na prozni svijet koji je Čilić već gradila u prethodne dvije knjige, ‘Fafarikul’ i ‘Novi kraj’. Riječ je o vrlo intimnom obiteljskom krugu, nad kojim lebdi nedavna majčina smrt i očeva bolest, no život, kako kaže autorica, ne staje pred takvim temama nego ide dalje.
‘Dobro i dobrota kao tema mogu biti teme, samo se moramo o tome dogovoriti, postaviti jasna pravila’, rekla je Čilić tijekom predstavljanja, dodajući da javnim prostorom dominiraju afere i negativne vijesti, navodno zato što ih publika traži. Tu tvrdnju usporedila je s ovisnošću, rekavši da žudnja ne znači i opravdanje: ‘I narkoman se želi drogirati pa to ne znači da mu trebamo pod hitno dati drogu’.
Jedna od priča u knjizi govori o trenutku kada je autorica sa suprugom spriječila fizički obračun u kojem je mogao stradati muškarac iz Nepala. Iz tog iskustva zaključuje da u Hrvatskoj ima više ksenofobije nego što se o njoj javno govori, te poručuje da dobro treba činiti ne očekujući protuuslugu, nego zato što se treba sjetiti da je i nama nekad netko pomogao. Otkrila je i da je početkom rata u Ukrajini u svoj dom primila majku i kćer koje su trebale ostati svega nekoliko dana, a na kraju su u njezinom stanu provele nekoliko mjeseci.
U knjizi piše i o prodavačicama kojima ne odgovara što u njihovim trgovinama rade žene iz Nepala ili Indije, ali je zanima i kako te žene, koje su svoju sreću potražile u Hrvatskoj, provode slobodno vrijeme. Prisjeća se i vlastitog djetinjstva u ratnom Vitezu te majčinih posjeta njoj i sestri dok su studirale u Zagrebu, što povezuje s vlastitim posjetima sinu koji danas studira u inozemstvu.
Đurđica Čilić rođena je 1975. u Livnu, a odrasla u Vitezu u središnjoj Bosni. Polonistiku i kroatistiku završila je na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, gdje je 2010. i doktorirala, a danas radi kao izvanredna profesorica na Katedri za poljski jezik i književnost. Autorica je više stručnih i znanstvenih radova o poljskoj književnosti 20. stoljeća, a od 2020. objavila je tri prozne knjige, ‘Fafarikul’, ‘Novi kraj’ i najnoviju ‘Vidimo se na papiru’.
Osječko ljeto kulture, u čijem je sklopu knjiga predstavljena, najveći je kulturni festival istočne Hrvatske. Primjerice, njegovo izdanje iz 2024. donijelo je kroz dva ljetna mjeseca više od 40 programa na dvadesetak lokacija te privuklo više od 10.000 posjetitelja.
Foto: Roko Poljak/Wikimedia Commons (CC BY-SA 4.0) · Wikimedia Commons (CC BY-SA 3.0)
